ŽUPA ROĐENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Svoj postanak bilježi 24.studenog 1754. kada je u župu došao i prvi župnik vlč. Stjepan Sertić. Kroz svoju dugu povijest župa je proživljavala lijepe i teške trenutke svojega hoda. Župi su pripadala mnoga sela, pa je župa ponekad bila manja, a ponekad veća. Odvojena je od župe Vrbica za vrijeme biskupa đakovačkog Josipa Ćolnića.

Danas župi pripadaju Kešinci, Koritna, Koprivna, Šodolovci, Petrova Slatina i Semeljci. Za našu župu karakteristično je da je prva župa koju je osnovao biskup Ćolnić u đakovštini uz već postojeće četiri župe Vrbicu, Đakovo, Vrpolje i Gorjane. Sadašnja crkva sagrađena je između 1784. i 1788. godine između sela Semeljaca i Kešinaca. Na gradnju crkve potaknuo je župnika Martina Barića tadašnji biskup Matija Krtica. Posvećena je rođenju Blažene Djevice Marije, a u crkvi se štuje slika Blažene Djevice Marije Čenstohovske – semeljačke Gospe već kroz stoljeća. Današnji župni stan sagradio je isti biskup Matija Krtica istih godina, pa je nadograđivana tokom stoljeća.

DCIM100GOPROGOPR5205.JPG

Pored semeljačke crkve imamo crkve u Kešincima i Koritni. Crkva u Kešincima posvećena je svetom Roku i svetom Vidu. Sagrađena je 1867. godine za vrijeme župnika Josipa Šticingera. Crkva u Koritni sagrađena je 1800. za vrijeme biskupa Krtice i vrijeme župnika Matije Ivančića. Crkva u Koritni posvećena je svetoj Ani. Ovo nam govori da su Semeljcima i ostalim naseljima bili naseljeni uglavnom katolici, iako se kroz proteklo vrijeme struktura stanovništva mijenjala. Ovdje su ljudi vrlo ponosni na svoje vjerske i kulturne vrijednosti. Potrebno je prepoznati svoje korijene upoznajući svoju prošlost, živjeti sadašnjost, te vjerom i ljubavlju prema Bogu i narodu izgrađivati bolju i sretniju budućnost.

ŽUPA VRBICA

Naselje Vrbica pripadalo je velikom posjedu HRVATI, koji je u XII.stoljeću bio jedan od posjeda viteškog reda Ivanovaca. Potkraj XIII.stoljeća posjed Hrvati dobiva mađarska plemićka obitelj Bančaj, koja uzima novo prezime HRVATSKI (Horvati).

U Vrbici su 1379. godine franjevci osnovali franjevački samostan i župu. Kada se turska vojska vraćala od Kisega, nakon neuspjela pokušaja osvajanja Beča, stradao je đakovački kraj. Stradala je i Vrbica, a franjevci su napustili svoj samostan i on nikada više nije obnovljen. Za vrijeme turske vladavine u Slavoniji, odnosno u Đakovštini ostalo je samo pet župa. Jedna od njih je bila i Vrbica, koja je već 1605. godine obnovila rad.

U vremenu razgraničenja između komore i Vojne krajine, župa Vrbica imala je filijale: Mikanovce, Prkovce, Đurđance, Mrzović, Kešince, Semeljce, Forkuševce i Koritnu. Selo Mikanovci pripalo je Vojnoj krajini, iako je od Vrbice udaljeno samo 2km, a ujedno je na njegovu području bila crkva sv.Bartola, srednjovjekovna župna crkva Vrbice uz koju su crkvu Vrbičani sahranjivali svoje pokojnike.

DCIM100GOPROGOPR1846.JPG

Godine 1754. župa Vrbica je imala filijale: Mikanovci, Prkovci, Đurđanci, Mrzović, Kešinci, Semeljci, Forkuševci i Koritna. Sela Vođinci i Viškovci više nisu pripadala ovoj župi. Već slijedeće godine osnovana je župa Semeljci, kojoj su pripala sela Kešinci, Koritna i Forkuševci.

1793. godine biskup Matej Krtica podigao je veliku župnu crkvu u Vrbici i prostrani „Župni dvor“, jer je stara drvena crkva sasvim dotrajala, a tako i drveni župni dvor.  Crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije u Vrbici ponovno je renovirana 1924. godine kao i župni stan.

Župa Vrbica ima dvije filijale: Đurđance i Mrzović. Godine 1968. filijala Đurđanci sa zaseocima Soljak i Arduševac pripojena su župi Mikanovci. NEKOĆ VELIKA I ZNAČAJNA ŽUPA VRBICA, sada se sastoji od samo dva sela – Vrbice i Mrzovića.