Vrbica

Prostire se na 15 km², s gustoćom od 53,1 stanovnika po četvornom kilometru. Spominje se još 1330., kada se nalazilo na granici posjeda obitelji Gorjanski i Batasi. I tu su Turci napravili svoj spahiluk, a na vrhuncu turske moći u Vrbici je osnovana crkvena katolička župa sv. Marije. Obuhvaćala je sva okolna sela: Semeljce, Koritnu, Viškovce, Forkuševce, Kešince, Đurđance i Mrzović. Stanovništvo Vrbice preživjelo je tursku vlast bez većih rasipanja pa je nakon povlačenja Turaka u Vrbici ostala 21 naseljena kuća. Pripojeni biskupijskom vlastelinstvu i Vrbičani su izjavili pokornost biskupu Ogramiću. Oslobođeni tlake i dalje su mu plaćali desetinu prihoda, što je potrajalo sve do dolaska biskupa Bakića. Do 1758. u Vrbici je bilo 40 naseljenih kuća, a biskup Ćolnić tada je naselio još 10 obitelji iz Bosne. Stotinu godina kasnije u selu je 75 kuća s 491 stanovnikom, a 1870. doseljavaju bački Nijemci. Kraj 19. st. selo je dočekalo sa 718 stanovnika.