Povijest

Prostor današnjega sela bio je močvaran, često poplavljivan s mnogo potoka i kanala. Na tom je prostoru bio veći broj mlinova, vodenica, gotovo je svaka obiteljska zadruga imala mlin pa se iz okolnih sela dolazilo mljeti pšenicu. Dakle, mlinari su nazvani „meljci“. Prema pučkom tumačenju, s obzirom na to da su „svi“ bili „meljci“, dolazi do postupnoga spajanja dviju riječi u jednu te njezina mijenjanja: svimeljci – svemeljci – semeljci – Semeljci. Danas je puno manje kanala, močvarna su područja, što prirodno, što umjetnim putem, isušena, no ostalo je nekoliko potoka u selu i oko njega. Drugo tumačenje imena Semeljaca djelomično je etimološko tumačenje, no i dalje se dijelom zasniva na pučkoj etimologiji.

Može se pretpostaviti da je od riječi sljeme (vrh planine) – sljemeljci – Semeljci zbog uzdizanja tla prema središtu sela. U središtu je Semeljaca najviša točka nadmorske visine u široj okolici. U jednom zapisniku od 2. 12. 1880. sastavljenom u „občinskoj kući u Semelcih“ spominju se Semeljci kao urbarska općina „Semelce“ (od sleme – slemelce) 16. Treća teorija tvrdi da je ime Semeljci izvedeno od osobnoga imena Semelj uz pomoć sufiksalnoga morfema -(e)/-(a)c. Semelj je pak nastalo od korijena sem i sufiksa -elj. Taj se korijen nalazi u osobnim imenima Semevit, Semidrag, Semislav, Semodrag. Nalazi se i u horonimu Semeljin u Gornjim Poljicima i Tugarima nedaleko od Omiša, a u okolici Pečuha u Mađarskoj selo Szemely. Uz to su poljska imena Siemidrog, Siem(i)mi, Siemimys, Sememisl, Semoboned, Semidraga, Semidrug, Semignev, Semineg, Semislava. Suvremena su prezimena Semelić, Semeljac, Semerad, semeraj, Semohod, Semolić, Semerad.

Korijen sem može se usporediti sa starocrkvenoslavenskim sěmъ – osoba, semijanin – sluga, ruskim semъja – obitelj, poljskim siemia – obitelj i siemin – sluga. Prema tome očito je da je u imenu Semeljci ě > i Semeljci se nalaze na sjevernom rubu đakovačkog ravnjaka i danas su spojeni s Kešincima. Kroz selo protječu potoci Brána i Semèljčica, koja se ulijeva u Branu. Tlo je blago humovito, pogodno za ratarsku obradu, voćarstvo i vinogradarstvo. Semeljačko je područje bilo naseljeno već u pretpovijesnom, neolitskom razdoblju. U Semeljcima je nađeno prapovijesno naselje poluzemunica ukopanih u zemlju iz neolita i kasnoga brončanoga doba (starčevačka ili sopotska kultura).

Nalazište sadržava rano groblje, a riječ je o kulturi žarnih polja. Pojedinačni kameni i brončani predmeti nađeni su posvuda. Brušeni, bušeni i glačani predmeti slučajno su izoravani. Predmeti su donošeni u osnovnu školu u Semeljcima gdje i danas postoji skromna arheološka zbirka. Poznat je skupni nalaz rimskoga novca pronađen blizu željezničke postaje Semeljci – Široko Polje. Prije Slavena spominju se na ovom području ilirsko-keltsko pleme Breuci, a zatim i Rimljani. Slaveni se doseljavaju u 6. i 7. st. Od tada je prostor naseljen našim narodom koji se pokorio vladavini Rimljana. Padom Rimskoga Carstva dolaze Avari (od 562. g.) i Franci (od 796. do 925., kada na vlast stupaju hrvatski kneževi) s kojima Hrvati stupaju u savez protiv Avara. Godine 1102. na vlast dolaze Mađari, a potom Nijemci i Turci (16. st.) – tri naroda koja su do danas ostavila velik trag u kulturi, graditeljstvu i jeziku pa time i u toponimima.

Na širem području današnjih Semeljaca u drugoj polovici 15. stoljeća spominje se posjed feudalaca Gorjanskih pod nazivom Somoghka (šumica), a još prije, u 13. stoljeću, u blizini današnjih Kešinaca, nalazilo se mjesto Veliko Selo. Moguće je da su se iza tih imena “sakrivali” novovijeki Semeljci, no tu pretpostavku nismo u stanju dokazati. Po popisu iz 1702. godine, Semeljci imaju 14 naseljenih kuća, da bi samo pedesetak godina kasnije u mjestu bilo popisano čak 95 kuća. Za razliku od drugih mjesta Đakovštine toga vremena, razvoj Semeljaca bio je izrazito brz. Sredinom 18. stoljeća Semeljci su bili jedno od najvećih sela u sastavu biskupijskog vlastelinstva. Povećan broj stanovnika bio je zasigurno glavni razlog što je selo 1754. godine postalo sjedište župe.Šezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeća Nijemci napuštaju Bačku te kupuju posjede u Semeljcima i okolnim selima, ali i po cijeloj Đakovštini. Kulturna interakcija s domicilnim stanovništvom bila je uspješna, ali nije bila dugoga vijeka. Zbog kolektivne krivnje koja im je pripisana od strahote drugog svjetskog rata, gotovo sve njemačko stanovništvo moralo je napustiti ove prostore. Sve migracije, potaknute ratovima ili bilo kojim drugim razlozima, zahvaćale su Slavoniju, a time i područje Semeljaca. Prije dolaska Turaka Semeljci su bili kmetovi grofova Gorjanskih, a potom Horvata