Vjerske ustanove

Svoj postanak bilježi 24. studenog 1754. kada je u župu došao i prvi župnik, vlč. Stjepan Sertić. Župi su pripadala mnoga sela pa je ponekad bila manja, ponekad veća. Odvojena je od župe Vrbica za vrijeme đakovačkoga biskupa Josipa Ćolnića.

Danas župi pripadaju Kešinci, Koritna, Koprivna, Šodolovci, Petrova Slatina i Semeljci. Za našu je župu karakteristično da je prva župa koju je osnovao biskup Ćolnić u Đakovštini, uz postojeće četiri župe Vrbicu, Đakovo, Vrpolje i Gorjane. Sadašnja crkva sagrađena je između 1784. i 1788. između sela Semeljaca i Kešinaca. Na gradnju crkve potaknuo je župnika Martina Barića tadašnji biskup Matija Krtica. Posvećena je rođenju Blažene Djevice Marije, a u crkvi se štuje slika Blažene Djevice Marije Čenstohovske – semeljačke Gospe kroz stoljeća. Današnji župni stan sagradio je biskup Krtica istih godina pa je nadograđivana tijekom stoljeća.

Pored semeljačke, imamo crkve u Kešincima i Koritni. Crkva u Kešincima posvećena je Svetom Roku i Svetom Vidu. Sagrađena je 1867. za vrijeme župnika Josipa Šticingera. Crkva u Koritni sagrađena je 1800. za vrijeme biskupa Krtice i vrijeme župnika Matije Ivančića. Posvećena je Svetoj Ani. Ovo nam govori da su u Semeljcima i ostalim naseljima bili naseljeni uglavnom katolici, iako se kroz proteklo vrijeme struktura stanovništva mijenjala.

Naselje Vrbica pripadalo je velikom posjedu Hrvati, koji je u 12. stoljeću bio jedan od posjeda viteškoga reda ivanovaca. Potkraj 13. stoljeća posjed Hrvati dobiva mađarska plemićka obitelj Bančaj, koja uzima novo prezime Hrvatski (Horvati).

U Vrbici su franjevci 1379. osnovali franjevački samostan i župu. Kada se turska vojska vraćala od Kisega, nakon neuspjela pokušaja osvajanja Beča, stradao je đakovački kraj. Stradala je i Vrbica, a franjevci su napustili svoj samostan, koji nikada više nije obnovljen. Za vrijeme je turske vladavine u Slavoniji, odnosno u Đakovštini ostalo samo pet župa. Jedna od njih je bila i Vrbica koja je već 1605. obnovila rad. U vremenu razgraničenja između komore i Vojne krajine, župa Vrbica imala je filijale Mikanovci, Prkovci, Đurđanci, Mrzović, Kešinci, Semeljci, Forkuševci i Koritna. Selo Mikanovci pripalo je Vojnoj krajini, iako je od Vrbice udaljeno samo dva kilometra, a na njegovu je području bila i crkva sv. Bartola, srednjovjekovna župna crkva Vrbice uz koju su Vrbičani sahranjivali svoje pokojnike.

Godine 1754. župa Vrbica je imala filijale: Mikanovci, Prkovci, Đurđanci, Mrzović, Kešinci, Semeljci, Forkuševci i Koritna. Sela Vođinci i Viškovci više nisu pripadala ovoj župi. Već sljedeće godine osnovana je župa Semeljci, kojoj su pripala sela Kešinci, Koritna i Forkuševci. Biskup Matej Krtica podignuo je 1793. veliku župnu crkvu u Vrbici i prostrani župni dvor, jer je stara drvena crkva sasvim dotrajala, a tako i drveni župni dvor. Crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije u Vrbici ponovno je renovirana 1924., kao i župni stan. Župa Vrbica ima dvije filijale: Đurđance i Mrzović. Filijala Đurđanci sa zaseocima Soljak i Arduševac pripojena je 1968. župi Mikanovci. Danas se Župa Vrbica sastoji od dva sela – Vrbice i Mrzovića.